петак

Svetlost


Sretoh te noćas u svojim snovima.
Držali smo se za ruke i gledali jedno drugom kroz oči, duboko u naše duše.
Čitava noć prođe dok se duše spajahu
A oči sijaše u nežnosti svanuća.
I najnežnije reči smo tiho izgovarali dodirima dok je sunce daleko podizalo kapke,
A mi uvijeni u jutarnju rosu udisali novi dan negde na proplanku, u snovima.