Sada si moja slabost.
Bio si moje jutro,
Sada si moja noc.
Bio si moje vecno,
Sada si moja prošlost.
Bio si moje nebo, puno zvezda,
Sada ne vidim svetlost.
Nisam ni znala da te cekam
Na onom peronu
Gde smo rekli zauvek.
Gde smo rekli- samo ti. Tvoje ruke. Nisu mi trebale druge ruke.
Mislila sam da zauvek nije previse.
Da ne moze biti nikad previse.
Ostala sam da cekam i ako su vozovi davno otisli.
I ako se nece vratiti.
I ako ne znam da li si dobro stigao.
A razmisljam o tome.
Treba mi trenutak da zaboravim.