петак

Crtica prihvatanja

Ne znam ima li veze horoskop, ali ja kao jarac/škorpija sam uvek postavljala sebi visoka očekivanja. Uvek sam bila u trci sama sa sobom kako bolje ili više postići. Stalno sam pravila planove i sledeće korake u glavi. I to ne samo vezano za posao već za život uopšte. Preispitivala bih sebe da li sam mogla nešto drugačije da kažem ili uradim, uvek strepeći da druge razumem i ne povredim. A podrazumevalo mi se da će i drugi tako da razmišljaju. Onda me je život naučio da ne pravim planove. Da treba imati ciljeve, ali prvenstveno da uživam u ovome što imam sada, jer sutra možda neće biti tu. Oslobodila sam se kada sam prihvatila prvo moju Milicu baš takvu kakva je ne želeći da je uklapam i menjam. Ona me je uvela u svet u kome me ne stresiraju tudja mišljenja i u kome živim po svom. Kako sam "rasla" sa njom, tako sam prihvatala sve više i sebe. Prihvatila sam sve svoje mane koje sam stalno pokušavala da ispravim, da ne treba sve da bude savršeno, kada da dam "gas", a kada da čuvam sebe i vremenom stvarala balans u životu. Naučila sam da treba postavljati prioritete kada imaš previše toga da uradiš, da ne mora sve i da ne mora odmah. Da brinem o sebi da bih bila dobra i za druge. Srećni su ljudi koji prihvate sebe. Kad oproste sebi. Tada mogu da prihvate i oproste drugima. Tražite lepo u ljudima i sami ćete biti mnogo lepši.