среда

Sećanje

Oprosti što ponovo mislim na tebe,
što mi te šalje jutarnji zrak,
što bdim osluškujućizvuk tvojih koraka
čekajući da mi po ko zna koji pu
iskažeš sva najljubavnija osećanja.
Sve si mi ti pružio,
toliko da sam ostala prazna
kada sam otišla,
jer su moje ruke uvek bile u tvojima
i moje srce zaštićeno od svih.
Plašim se da me kod tebe niko ne čeka,
da su me svi zaboravili i nastavili dalje.
Samo ja neću moći.


Senke

Senke me tvoje prate.
Sustiže me nekadašnja bol svakog dana
i podseća na propuštenu sreću.
Na sve ono što sam želela,
što smo imali,
zašta smo se borili.
Ipak te osećam isto svakog dana,
ljubav ne prestaje preko noći
samo se uspava povremeno,
beži od gordosti i sujete koja je obuzima.
Sve si moje ti.
Uvek će srce moje znati šta ga hrani
i usrećuje.
Samo možda neće imati hrabrosti da se preda.