среда

Sećanje

Oprosti što ponovo mislim na tebe,
što mi te šalje jutarnji zrak,
što bdim osluškujućizvuk tvojih koraka
čekajući da mi po ko zna koji pu
iskažeš sva najljubavnija osećanja.
Sve si mi ti pružio,
toliko da sam ostala prazna
kada sam otišla,
jer su moje ruke uvek bile u tvojima
i moje srce zaštićeno od svih.
Plašim se da me kod tebe niko ne čeka,
da su me svi zaboravili i nastavili dalje.
Samo ja neću moći.


Нема коментара:

Постави коментар