Treptaji
u vazduhu
podrhtavaju
na mojoj koži.
Klizi
popodnevni, zagušljivi vazduh
preko
mojih stopala,
talasa
haljinu i rumeni obraze i usne.
Mirisi
obližnjih dućana
mi
se uvlače pod nozdrve
i
udišem ih zajedno sa vrelinom.
Zamišljam
da je blagi povetarac,
dok
ležim na vrelom pesku,
daleko
od ljudi,
pod
pučinom za kojom se skriva Sunce.
Ne
osećam korake,
nose
me preko usijanog asfalta,
dok
letim u drugu stvarnost
gde
morska svežina ulazi u pore
i
budi čula.
Нема коментара:
Постави коментар