субота
среда
Sećanje
Oprosti što ponovo mislim na tebe,
što mi te šalje jutarnji zrak,
što bdim osluškujućizvuk tvojih koraka
čekajući da mi po ko zna koji pu
iskažeš sva najljubavnija osećanja.
Sve si mi ti pružio,
toliko da sam ostala prazna
kada sam otišla,
jer su moje ruke uvek bile u tvojima
i moje srce zaštićeno od svih.
Plašim se da me kod tebe niko ne čeka,
da su me svi zaboravili i nastavili
dalje.
Samo ja neću moći.
Senke
Senke
me tvoje prate.
Sustiže
me nekadašnja bol svakog dana
i
podseća na propuštenu sreću.
Na
sve ono što sam želela,
što
smo imali,
zašta
smo se borili.
Ipak
te osećam isto svakog dana,
ljubav
ne prestaje preko noći
samo
se uspava povremeno,
beži
od gordosti i sujete koja je obuzima.
Sve
si moje ti.
Uvek
će srce moje znati šta ga hrani
i
usrećuje.
Samo
možda neće imati hrabrosti da se preda.
Пријавите се на:
Постови (Atom)