понедељак

Život

Život kao san,
kao nervozno šaputanje
kiše po pločniku.
Kao najveći sneg
i svetlucanje pahulja.
Kao purpurne ruže
rasute po vodi.
Kao stakleno čista kapljica rose,
kao zagrljaj dvoje zaljubljenih,

kao nezasita ljubav.


Borba

Krenem putem ljubavi
i naiđem na mržnju.
Ne mogu tuđu mržnju
 da pretvorim u ljubav
jer ljubavi je malo,
a mržnje je mnogo.
Dam svu svoju ljubav
da bi ona prevladala,
i ljubav nadjača-
a moje srce ostane prazno.



Trenutak

Sredinom jednog dana
 pomislih na tebe.
Na crne oči i pogled dubok,
na divne reči koje odzvanjaju
i lepe se za kožu.
Na šuškanje lišća,
na odblesak mesečine
i miris vatre.
I nestaću zajedno sa tim.
Želeću nešto nepostojeće,
odbaciću savršeno.



Gubitak



I pomisliš da si neko,
pa shvatiš da si ništa.
Kreneš nekuda i misliš da si stigao,
pa otvoriš oči i vidiš da se vraćaš.
I sve pukne u trenu.
Sve nestane u samo jednom trenu.
Sve suze sveta se sliju odjednom
i svima je žao,
a život je tvoj.
I ne znaju šta je nedostatak.
Ne znaju kako je gubiti nešto
za šta misliš da si živeo.
I ne znaju kako je teško posle svega
dignuti glavu.

Tamo gde sve počinje i gde se sve završava

Samo jedna noć
kratka,
ritmična,
vredna,
bezosećajna.
Uzela je sve
i bacila me u tamu.
Samo jedne oči
sebične,
surove
i tužne,
pojavljuju se negde preko zvezda.
I par reči ispisanih negde na nebu,
negde između noći i jutra.
Lažne reči ljubavi,
glupost u opijenosti srećom.
Tamo gde sve počinje
i gde se sve završava.


Ljubav



Kada celo Sunce koje nosiš u sebi
baciš u jedne oči
da bi one zablistale.
Kada svu toplinu svoga tela
predaš nekome jednim stiskom ruke
čije srce je hladno.
Ako ikada budeš toliko voleo
da misliš da ćeš ostali deo života
biti lišen tog osećanja...
Ako ti se čini da ceo svet peva
i stvoren je savršen samo zbog vas
znaćeš kako mi je.

Pesma




To što ti zoveš pesmama
nije ništa drugo
do lepo napisana osećanja.
To je izlačenje,
čupanje iz najdubljeg.
To je način razmišljanja,
bes i ljubav u jednom,
svetlucava sfera koja te čini,
ono najintimnije što se nalazi u srcu.
Prikaz svih nas.
Želja da nestane mrak.

Novi dan



Ovaj dan je kao stvoren
za hodanje po vodi,
za letenje kroz oblake,
za jedrenje po nebu.
Sreća nas je odnela visoko-
u neki začarani svet,
u novi život-
život bez granica, ograničenja, tačaka.


Promena

Neočekivano,
promena je došla sama od sebe.
Prevarila sam se misleći
da je nekima tuga način života.
Raj jeste nadohvat ruke,
među nama, u nama,
samo ga treba prepoznati i prihvatiti.
Najvažnije stvari dođu
kada ih najmanje očekuješ,
ulepšaju sadašnjost,
nauče da je mnogo toga lažno,
zamka za slepe,
kako Sunce zaista izgleda.
I nauče da živiš.


Snovi



Volela bih kada bih mogla
da operem dušu,
da promenim prošlost
i oprostim svima.
Da postanem sama ljubav,
čista i beskrajna kojom ću voleti
nekog, sve, ljude, Boga...
Da onda kleknem, spustim glavu na kolena,
i zaspim...

Suvišna očekivanja

I daleko, dalje nikoga nema.
Negde tamo gde želim da snivam
samo bezdušni noćivaju.
Pevaju pesme koje ne razumem,
žele reći kako povratka nema.
Trebalo ili ne- ti to želiš.
Pratiš put od žutog kamenja
i očekuješ srećan kraj.
Krčiš ispred, juriš,
za još većom srećom,
boljim i bogatijim životom,
novim ljudima koji će ti pružiti
još više ljubavi
i na kraju- izgubiš samog sebe,