Dovoljno daleko da ti ne padnem u naručje,
A opet tvoje reči su mi bile kao šapat kraj usana.
Dok smo grabili trenutke sreće
ja sam ti zahvaljivala na prijateljstvu.
Ti bi odgovarao- zar nismo nesto vise od prijatelja.
Nisam smela da izustim jer sam znala
da nećemo biti.
Da sam se zaigrala ljubavi i da ću postati ona koja čeka.
Ja nisam ona koja čeka.
Igrali smo se ljubavi.
Sve ostaje kao čežnjiva uspomena. Posebna.
Koju niko ne može zameniti.
Нема коментара:
Постави коментар