понедељак

Ljubav bez granica

I kada god poletim
ti me podigneš još više.
I kada god skinem zvezdu,
ti mi pokloniš čitavo nebo.
Ma koliko da voilim druge,
sa tobom ljubav nema granica.



Puruka

Kristalima peska iz daleke pustinje
pokazao si da misliš na nas.
Najjači vetar doneo je ruže,
srušio je sve osim naše ljubavi.
Lišće je jutros šaputalo kao ti.
Prenelo je da me voliš
i sve je mirisalo na tebe,
ljubavi moja.


Sreća

Smejala sam se u lice sreći,
ljubila sa vetrom
i plesala sa cvećem.
Sklopila sam ruke
i otvorivši ih
na dlanovima ugledala
lica srećnih ljudi.
Videla sam ljubav u očima
i toplotu u pogledu.
Osetila sam nežnost u pogledima
i svi su tako lagano lebdeli putem
da poželeh da zauvek ostane tako.


Čekanje

U pahulji svakoj
tvoje oči sijaju.
I svaki glas
se pretvara u našu pesmu.
I odzvanja muzika
tišinom u mraku.
Tuguju ruke za tvojima
i usne bride od hladnoće.
Dok ne dođeš sve je čežnja.


Želja

Samo diši duboko.
Svu ljubav ovog sveta udahnućeš.
Pođeli mi sebe,
poželi mi radost
i biću tvoja zauvek.
Poželi mi da letim,
nauči me da letim,
i držaću te zauvek za ruke.
Nauči me životu
i nikada te neću napustiti.


Grad

Ovaj grad je tako hladan,
a ja gorim iznutra.
Ljudi su tako otuđeni, bezlični,
a ja želim da zavolim sve njih.
Želim da upoznam
strah,
ljubav,
uzbuđenje,
stast.
Ja samo želim jedne crvene oči
da mi požele laku noć.


Tamo gde si ti

Kroz najsitnije čestice univerzuma
protkana je moja ljubav.
U najnežnijim vlaknima
najtananijeg i najmirisnijeg cveća
prožima se moja sreća.
U mom srcu sakriven od svih
voljen kao nikad pre
nalaziš se ti.


Svi se volimo

I svi se volimo,
a bežimo jedni od drugih
plašeći se poraza.
Ljubav sija u očima svih nas,
a mi se zatrpavamo u rupama
ne želeći da se suočimo.
Živimo onako kako će najmanje boleti,
a u stvari boli najviše.
Ne želimo ni da se pogledamo u oči,
ne dozvoljavamo sebi rukovanje,
ponašamo se hladno, oholo,
kao da nam nije stalo.
A svi se volimo.



Promena

Svih ovih godina tražim sebe.
Svake jeseni druge teme, želje.
Svakog oktobra druga priča,
a lišće i dalje isto opada
i ljudi nose iste kapute.
I svaki od njih se smeje isto
i priča iste priče,
a ja sam neko drugi.


Potraga za srećom

Vrtimo se u krug.
Jurimo sami svoj rep,
ne znamo šta hoćemo,
nemamo cilj.
Guta nas krug melanholije i jednoličnosti,
a mi nesvesni celog života
kao roboti ponavljamo tačno utvrđene korake,
plašeći se nečeg novog,
ne vidimo da smo mrtvi.
Ne osećamo lepotu života
ni u jednom trenu.
Hoćemo sve,
a ne vidimo da je sve već tu.


Praznina

I sve ste vi.
Zadovoljavate sve ovozemaljske kriterijume
date nesnalažljivima,
a ništa ste opet.
I sve imate, a opet ste prazni.
Prazni ste života
i ako vam se čini da ga imate previše.
Vi nemate Boga u sebi
ma koliko govorili da nije tako.
Vama nedostaje samo mala doza ludila
taman onoliko koliko je potrebno
da budete normalni.