Sve su to brzaci.
Mirna voda je postojala nekada
dok je vetar još bio mek,
dok je oluja milovala nežno
i voda se ponosila sobom.
Dok još nije patila
za zelenim algama,
životinjama koje su je štitile
i čistotom plavetnila.
Za biserima razbacanim po njoj
i svilom kojom se pokrivala.
Sada juri ne bi li pronašla utočište,
ne bi li se utopila negde
gde sve ovo bar delom postoji.
Ne bi li pobegla od prljavštine,
od ljudi.

Нема коментара:
Постави коментар